Opet smo malo putovali. Članovi naše udruge ispunili su veliki autobus na kat i minibus (88 duša) i opet krenuli na zanimljivo jednodnevno putovanje „malo tu, malo tamo“.
Prvo smo se zaputili put Dragotina, tog najstarijeg marijanskog svetišta u istočnoj Hrvatskoj, čiji spomen datira još iz 1332.godine i u čijoj se crkvi čuva slika Gospe Žalosne kao najvrjednija znamenitost. Imali smo sreću da nas je na ulazu u svetište dočekao vlč. Ivan Zirdum, živa enciklopedija znanja, inače doktor teologije i čovjek koji je puno osobnog rada i truda uložio u obnovu crkve i okoliša, i sam učestvujući u radovima. Proveo nas je kroz svetište, dao nam obilje informacija o povijesti crkve a naši su članovi i zapjevali Mariji u čast. Neki su se i prisjetili vremena u kojima ih je vlč. Zirdum vjenčao pa su ga podsjetili na te „mlade“ dane.
Nakon Dragotina put nas je odveo u Đakovo. O tom gradiću, smještenom u središnjem i najljepšem predjelu Slavonije, puno je toga napisano ali je dovoljno spomenuti riječ „katedrala“ jer su dva velebna tornja i kupola prvo što putnik vidi s koje god strane prilazi gradu. Kroz središnji dio Đakova, korzo, provela nas je gospođa Silvija Butković, naša lokalna vodičica, osoba kojoj je Đakovo u srcu i koja ga zna, naravno, kao svoj džep.
O katedrali smo saznali i ono što zbilja nismo nikada čuli (barem ja). Od toga da je u njenu gradnju utrošeno 7 milijuna opeka da je cijena izgradnje stajala 1.200.000,00 forinti (sam Strossmayer je dao 600,000,00), pa do toga da u katerdalu (s kriptom ) stane 7 tisuća ljudi.
Stepenice ispred katedrale su posebna priča, jer prema legendi prve tri predstavljaju sveto trojstvo, slijedećih dvanaest dvanaest apostola a posljednje četiri četiri evanđelista. Hvala našoj vodičici na iscrpnim informacijama.
U vrijeme našeg posjeta u kripti je bila postavljena izložba Sto eksponata sakralne umjetnosti iz privatne zbirke ljevaonice Ujević Zagreb.
Naša slijedeća zanimljiva „stanica“je bila Državna ergela Đakovo i Lipik. Tu smo se nagledali i naslušali svakakvih čuda. Nagledali se prekrasnih lipicanaca koji su toliko oduševili englesku kraljicu Elizabetu II koja je posjetila Ergelu 1972. godine i vozila se u četveropregu a 44 godine nakon Elizabete, Ergelu je posjetila i (tada još vojvotkinja) Camila. Inače, lipicance je u Slavoniju doveo, a tko drugi nego, biskup Strossmayer i to 7 kobila i jednog pastuha od kojih i potječu današnji lipicanci.
Nakon svih tih zanimljivih događanja iz Ergele smo samo „skoknuli“ preko ceste i našli se u ugodnom ambijentu restorana Ambar, pravom osvježenju za naša suha grla i gladna usta. Doček je bio za pamćenje. Gospodin Kadić je „dao sve od sebe“ – aperitivi,ukusni zalogaji šunke, slanine i svega onoga što Slavonija ima, pladnjevi hrane , kolači povrh svega, prava „lukulovska“ gozba.
I, naravno, glazba, ples, razgovori, pošalice, jednom rječju neponovljivo.
Nije da se hvalimo ali po riječima naših članova, izlet za pamćenje.
